Stare osobe i daljinska kućna nega: Slučaj Slovenije

Glavni sadržaj članka

Boštjan Kerbler

Apstrakt

Daljinska kućna nega (engl. telecare) omogućava starijim osobama da ostanu u svom kućnom okruženju što je duže moguće, gde bi bili u stanju da vode svoje živote što samostalnije sa najboljim mogućim kvalitetom života. No, nalazi raznih autora ukazuju na to da stariji ljudi uglavnom imaju negativan stav prema daljinskoj kućnoj nezi. Jedno od shvatanja koje često odvraća starije osobe od tog vida kućne nege je da je život u inteligentnom okruženju previše automatizovan. Oni često doživljavaju tehnologiju kao zamenu za klasičnu kućnu negu, što može rezultirati gubitkom socijalne interakcije i izolacijom. Stariji ljudi su takođe "tehnofobični", te se plaše inovacija i novih tehnologija. Često imaju manjak samopouzdanja, jer sumnjaju u sopstvene sposobnosti zbog čulnih i kognitivnih nedostataka. Dalje, stari su konzervativniji i ne žele da menjaju svoje navike i način života. Plaše se da će izgubiti svoju privatnost i pate od tzv. sindroma Velikog brata – osećaja da ih neko kontroliše i posmatra. Da bi se utvrdilo kakvi su stavovi starih lica prema daljinskoj kućnoj nezi u Sloveniji, sprovedeno je istraživanje o čijim se rezultatima diskutuje u ovom članku. Polazna pretpostavka se zasniva na nalazima različitih autora, a to je da stariji ljudi većinom imaju negativan stav prema daljinskoj kućnoj nezi. Istraživanje je sprovedeno u prvoj polovini 2012, putem intervjua "licem u lice". Istraživački uzorak činilo je 116 ljudi starosti 55 i više godina. Pre samog intervjua, pojam daljinske kućne nege je objašnjen na najjednostavniji i najrazumljiviji način svim ispitanicima. U tu svrhu pripremljeno je pet kratkih "scenarija" u kojima je, kroz događaje svakodnevnog života, predstavljeno funkcionisanje i korisnost ove usluge, kao i uloga korisnika u odnosu na tehnologiju u kućnom okruženju. Rezultati istraživanja su pokazali da stariji ljudi u Sloveniji imaju pozitivan stav prema daljinskoj kućnoj nezi, što je suprotno našoj pretpostavci. Od ukupnog broja ispitanika, njih 78,4% je odgovorilo da želi da ima takvu uslugu u svojoj kući, čak i ako  ne  smatra  da  su  sve  karakteristike  daljinske  kućne  nege  pozitivne.  To  su većinom bile "mlađe" starije osobe (85,7%), u dobi od 55 do 64 godine. U starijim starosnim grupama učešće ispitanika sa pozitivnim stavovima opada, ali je, ipak, još uvek visoko (71,8%). Međutim, detaljnija analiza je pokazala da stariji ljudi i dalje imaju neke bojazni u vezi sa daljinskim sistemom kućne nege. Polovina od njih ne veruje da taj sistem omogućava produžetak življenja u njihovim sopstvenim domovima odnosno odlaganje institucionalne nege. Osim toga, jedna trećina ispitanika (34,5%) se plaši da će izgubiti privatnost. Manje negativnih mišljenja (22,4%)  ispitanici  su  izrazili  o  sigurnosti  i  prilici  da  se  živi  nezavisno,  što omogućava daljinska kućna nega. Najmanji procenat njih (11,7%) smatra da bi takva vrsta usluge smanjila posete rođaka, prijatelja i poznanika u njihovim domovima. Razlog zbog kog su stariji ljudi, uglavnom, izrazili pozitivan stav prema daljinskoj kućnoj nezi je rezultat činjenice da je pre istraživanja ovaj vid usluge detaljno prezentovan na najsveobuhvatniji način svim ispitanicima. Stoga, prema našem   mišljenju,   implementacija   sistema   sigurnosnog   alarma   u   Sloveniji   u poslednjih dvadeset godina nije bila neuspešna samo zbog nejedinstvenog tehnološkog sistema, ograničenog geografskog obuhvata i cene, već prvenstveno zbog niskog nivoa javne svesti i neefikasne informativne kampanje o ovoj vrsti usluge. Možemo zaključiti da bi bolje i efikasnije informisanje, naročito ako potencijalni korisnici imaju priliku da čuju sva pozitivna iskustva od onih koji već koriste ovakvu uslugu, pomoglo poboljšanom razumevanju funkcionisanja ovih servisa, čime bi se smanjio udeo negativnih stavova kod starijih lica. Podizanje svesti potencijalnih korisnika je, stoga, od ključnog značaja za prihvatanje daljinske kućne nege u društvu.

Preuzimanja

Podaci o preuzimanju još uvek nisu dostupni.

Detalji članka

Kako citirati
Kerbler, B. (2013). Stare osobe i daljinska kućna nega: Slučaj Slovenije. Stanovništvo, 51(1), 23–41. https://doi.org/10.2298/STNV1301023K
Broj časopisa
Sekcija
Članci

Reference

BARLOW, J., S. BAYER, R. CURRY (2006). "Implementing Complex Innovations in Fluid Multi-Stakeholder Environments: Experiences of Telecare", Technovation, 26 (3), pp. 396–406.

BEALE, S. et al. (2010). "The Initial Evaluation of the Scottish Telecare Development Program", Journal of Technology in Human Services, 28 (1–2), pp. 60–73.

BERTERA, E. M. et al. (2007). "Attitudes towards Health Technologies for Telecare and Their Relationship to Successful Aging in a Community-Based Older Minority Population", Forum on Public Policy: A Journal of the Oxford Round Table (Oxford).

BROWNSELL, S., S. BLACKBURN, M. HAWLEY (2008). "Evaluating the Impact of 2nd and 3rd Generation Telecare Services in Older People’s Housing", Journal of Telemedicine and Telecare, 14 (1), pp. 8-12.

BROWNSELL, S. et al. (2011). "A Systematic Review of Lifestyle Monitoring Technologies", Journal of Telemedicine and Telecare, 17 (4), pp. 185–189.

Chester & District Housing Trust (2011). Chester Care service. Chester.

CHEVERST, K. et al. (2003). "Design with Care: Technology, Disability and The Home". In R. Harper (ed.) Inside the Smart Home (Springer-Verlag London), 163-179.

CZAJA, S. et al. (2006). "Factors Predicting the Use of Technology: Finding from the Center for Research and Education on Aging and Technology Enhancement (CREATE)", Psychology and Aging, 2(2), pp. 333–352.

DEMIRIS, G. et al. (2004). "Older Adults' Attitudes towards and Perceptions of 'Smart Home' Technologies: A Pilot Study", Medical Informatics and the Internet in Medicine, 29(2), pp. 87–94.

DOUGHTY K., CAMERON K., GARNER P. (1996). "Three Generations of Telecare of the Elderly", Journal of Telemedicine and Telecare, 2(2), pp. 71–80.

FISK, M. (2003). Social Alarms to Telecare: Older People’s Services in Transition (Bristol).

GLUECKAUF, R. L., T. U. KETTERSON (2004). "Telehealth Interventions for Individuals with Chronic Illness: Research Review and Implications for Practice", Professional Psychology: Research and Practice, 35(6), pp. 615–627.

HANSON, V. L. (2001). Web Access for Elderly Citizens (Alcacer do Sal).

HANSON, J., J. PERCIVAL (2006). Differing Perspectives on Telecare: An Attitudinal Survey of Older People, Professional Care Workers and Informal Carers (London).

HANSON, J., et al. (2007). "Attitudes to Telecare among Older People, Professional Care Workers and Informal Carers: A Preventative Strategy or Crisis Management?", Universal Access in the Information Society, 6 (2), pp. 193–205.

HLEBEC, V. et al. (2002). "Evalvacija 10-letne uporabe alarmnega sistema kot sredstva večje samostojnosti starostnikov", Zdravstveno varstvo, 41(3–6), pp. 153–159.

HOJNIK-ZUPANC, I., N. LIČER, V. HLEBEC (1996). "Varovalno alarmni sistem kot socialna inovacija v slovenskem prostoru", Zdravstveno varstvo, 35(9–10), pp. 289–294.

JELENC, J. (ed.) (2007). "Strateški razvojni načrt Tehnološke platforme I-TECHMED: inovativne in podporne tehnologije v medicini 2007–2013", podnart.

Joint Improvement Team (2010). An Assessment of the Development of Telecare in Scotland: 2006–2010 (Edinburgh).

KERBLER, B. (2012). "Ageing at Home with the Help of Information and Communication Technologies/Staranje domá s pomočjo informacijsko komunikacijskih tehnologij", Acta Geographica Slovenica, 52(1), pp. 165-188.

LEE, S. Y, PHIPPEN, A. (2006). The State of Elderly in ICT Adoption at Rural Areas (Plymouth).

LEVY, S., et al. (2003). "Perspectives on Telecare: The Client View", Journal of Telemendicine and Telecare, 9(3), pp. 156–160.

MARQUIÉ, J. C., L. JOURDAN-BODDAERT, N. HUET (2002). "Do Older Adults Underestimate Their Actual Computer Knowledge?", Behaviour & Information Technology, 21(4), pp. 273–280.

Mepacs Personal Alarm Service (2012). Connecting with you, 24 hours a day. Melrose Park.

MINISTRY OF LABOUR, FAMILY AND SOCIAL AFFAIRES (2007). Strategija varstva starejših do leta 2010 – solidarnost, sožitje in kakovostno staranje prebivalstva (Ljubljana).

MISKELLY, F. G. (2001). "Assistive Technology in Elderly Care", Age and Ageing, 30(6), pp. 455–458.

PEČJAK, V. (1998). Psihologija tretjega življenjskega obdobja (Ljubljana).

PECORA, F., A. CESTA (2007). "DCOP for Smart Homes: A Case Study", Computational Intelligence, 23(4), pp. 395–419.

PERCIVAL, J., J. HANSON (2006). "Big Brother or Brave New World? Telecare and Its Implications for Older People’s Independence and Social Inclusion", Critical Social Policy, 26(4), pp. 888–909.

RAAPPANA, A., M., RAUMA, H. MELKAS (2007). "Impact of Safety-Alarm Systems on Care Personnel", Gerontechnology, 6(2), pp. 112–117.

RAHIMPOUR, M, N. H, LOVELL, B. G. CELLER, J. MCCORMICK (2008). "Patients’ Perceptions of a Home Telecare System", International Journal of Medical Informatics, 77(4), pp. 486–497.

REDFORD, L. J., P. WHITTEN (1997). "Access to Technology: Unique Challenges for People with Disabilities", Generations, 21(3), p. 24.

REMAGNINO, P., D. SHAPIO (2007). Artificial Intelligence Methods for Ambient Intelligence. Computational Intelligence, 23(4), pp. 393–393.

RICHARDSON, M. A. (2006). Interruption Events and Sensemaking Processes: A Narrative Analysis of Older People’s Relationships with Computers (Waikato).

RICHARDSON, M., C. K. WEAVER, T. E. ZORN (2005). "'Getting on': Older New Zealanders' Perceptions of Computing", New Media & Society, 7(2), pp. 219–245.

ROGERS, E. (1962). Diffusion of innovations (London).

RUDEL, D. (2007). "Information and Communication Technologies for Telecare of a Patient at Home/Informacijsko komunikacijska tehnologija za oskrbo bolnika na daljavo", Rehabilitacija, 6(1–2), pp. 94–100.

RUDEL, D., M. PREMIK (2000). "Oskrba na daljavo (tel-e-care) za zdravje starih, invalidov in trajno bolnih na domu", Informatica Medica Slovenica, 6(1–4), pp. 111–114.

SARANUMMI, N. et al. (2006). A Framework for Developing Distributed ICT Applications for Health, Distributed Diagnosis and Home Healthcare (Arlington).

SIXSMITH, A., J. SIXSMITH (2000). "Smart Care Technologies: Meeting Whose Needs? ", Journal of Telemedicine and Telecare, 6(Suppl 1), pp. S190-192.

SMOLEJ, S., M. NAGODE, P. JAKOB KREJAN (2010). Izvajanje pomoči na domu: analiza stanja v letu 2009 (Ljubljana).

SPONSELEE, A. et al. (2008). "Smart Home Technology for the Elderly: Perceptions of Multidisciplinary Stakeholders", Communications in Computer and Information Science, 11(6), pp. 314–326.

TETLEY, J., E. HANSON, A. CLARKE (2001). "Older People, Telematics and Care". In A. M., Warnes, L. Warren, M. Nolan (eds.) Care Services for Later Life: Transformations and Critiques (London).

TUNSTALL (2011). Dales housing invests in advanced telecare for over 800 residents. TelecareNewsonline.

WYLDE, M., M. S. VALINS (1996). "The Impact of Technology". In M. S. Valins, D. Salter (eds.) Futurecare: New Directions in Planning Health and Care Environments (Oxford).

ZAJEC, K. (2006). Varovanje na daljavo v Sloveniji – razvoj in perspektive (Ljubljana).