Prostor bivše Jugoslavije na demografskom raskršću: 25 godina posle raspada
Glavni sadržaj članka
Apstrakt
Prostor bivše Jugoslavije 25 godina nakon raspada zajedničke države karak-terizuju procesi unutar druge demografske tranzicije. S jedne strane su to varijabiliteti niskog fertiliteta i mortaliteta, a s druge procesi relativno jakog iseljavanja bez stvarnog potencijala nadoknađivanja demografskih gubitaka. U takvoj situaciji nalazi se većina država i teritorija današnjeg jugoslovenskog prostora.
Međutim, postoje značajna odstupanja u intenzivnosti osnovnih demografskih procesa. Tako, s jedne strane postoje prostori bitnog povećanja ukupnog broja stanovnika, kao što s druge strane preovlađuju prostori pražnjenja stanovništva i sveobuhvatne depopulacije. Analiza je obuhvatila nacionalne statistike država i teritorija, međusobno metodološki usklađene radi upoređivanja. Poseban analitički problem su predstavljale različite definicije stanovništva. Takozvani princip stalnog stanovništva zamenio je princip „uobičajenog“ prebivališta. Donekle je moguće izdvojiti prisutno stanovništvo i preko tog principa pristupiti analizi podataka.
Cilj analize je bio odrediti demografske promene jugoslovenskog prostora. Rezultati pokazuju da su demografski gubici u periodu 1990–2015 iznosili čak 5 miliona ljudi, uključujući pri tom i „gastarbajter“ privremenu emigraciju iz jugoslovenskog doba koja se pretvorila u trajnu emigraciju. Najveće smanjenje ukupnog broja stanovnika zadesilo je Bosnu i Hercegovinu (–1,093 miliona), zatim Srbiju (–0,94 miliona na predratnom području) i Hrvatsku (–0,53 miliona). Pored velikog dela stanovništva koji je ostao u inostranstvu, kao što su radnici na privremenom radu i njihovi porodični članovi, još od kraja osamdesetih, na ovako masovne gubitke uticali su žrtve rata i progona, a u najnovijem razdoblju – posle izbijanja svetske finansijske, te privredne krize – i pojačana emigracija usled prekarizacije tržišta rada i neo-liberalnih politika vlada. S druge strane, postoje kako područja stagnacije ili blagog pada ukupnog broja stanovnika (Makedonija i Crna Gora) tako i područja povećanja broja stanovnika. Slovenija je, uprkos promeni definicije stanovništva, jedina od zemalja bivše Jugoslavije koja je u periodu 1990–2015. uspela da poveća ukupan broj stanovnika (0,11 miliona).
Analiza, između ostalog, pokazuje i da su nastale bitne demografske promene unutar regija. Najveće relativno smanjenje broja stanovnika zabeležilo je područje Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, koje je izgubilo 21 posto ili 0,334 miliona stanovnika.
Detalji članka
Centar za demografska istraživanja Instituta društvenih nauka
Reference
ASK (2016). Quarterly bulletin. April 2016. General Statistics, Series 1. Pristina: Kosovo Agency of Statistics.
AVIOUTSKII, V. (2006). Géopolitiques continentales: le monde au XXIe siècle. Paris: Armand Colin.
BHAS (2016). Census of population, households and dwellings in Bosnia and Herzegovina, 2013. Final results. Sarajevo: Agency for statistics of Bosnia and Herzegovina.
BREZNIK, D. (1972). Fertilitet stanovništva u Jugoslaviji. Beograd: Institut društvenih nauka.
CBS (2016a). Natural Change in Population in The Republic of Croatia, 2015. First Release LIII 7.1.1. Zagreb: Croatian Bureau of Statistics.
CBS (2016b). Statistical databases (electronic resource). Zagreb: Croatian Bureau of Statistics. http://www.dzs.hr/
DEBELJAK, A. (2014). Balkanska brv: Eseji o književnosti jugoslovanske Atlantide. Ljubljana: Beletrina.
DUNCAN, R. C. (2001). World Energy Production, Population Growth, and the Road to the Olduvai Gorge. Population and Environment 22(5): 503–522.
FRIGANOVIĆ, M. (1980). The Transformation of the Yugoslav Population in the Post-war Period. Geographica Iugoslavica 2: 67–79.
FRIGANOVIĆ, M. (1987). Stanovništvo Jugoslavije. U I. Bertić (ur.), Veliki geografski atlas Jugoslavije (str. 36–51). Zagreb: Sveučilišna naklada Liber.
FZS BIH (1994). Popis stanovništva po naseljenim mjestima 1991. Sarajevo: Federalni zavod za statistiku Bosne i Hercegovine.
GREČIČ, V. (1975). Savremene migracije radne snage u Evropi. Beograd: Institut za međunarodnu privredu i politiku.
JORDAN, P. (2015). An Exception in the Balkans: Albania’s Multiconfessional Identity. In S. Brunn (ed.), The Changing World Religion Map - Sacred Places, Identities, Practices and Politics (pp. 1577–1597). Springer Netherlands.
JOSIPOVIČ, D. (2003). Geographical Factors of Fertility. Acta Geographica Slovenica, 43(1): 111–125.
JOSIPOVIČ, D. (2006a). Učinki priseljevanja v Slovenijo po II. svetovni vojni. Migracije 10. Ljubljana: Založba ZRC.
JOSIPOVIČ, D. (2006b). Suitability of Dayton territorial division for the process of integration of Bosnia and Herzegovina (with 12 analytical maps and 5 tables). In M. Bufon et al. (eds.) The western Balkans – a European challenge: on the decennial of the Dayton peace agreement (pp. 391–418). Koper: Založba Annales.
JOSIPOVIČ, D. (2012). Social Solidarity in Post-Socialist Countries. In M. Ellison (ed.) Reinventing Social Solidarity Across Europe (pp. 157–190). Bristol: Policy Press.
JOSIPOVIČ, D. (2013). Psevdoprostovoljne migracije: primer sistema notranjih migracij v nekdanji Jugoslaviji. Ars & humanitas 7(2): 71–85.
JOSIPOVIČ, D. (2015). Slovenia and the census: from the 20th century Yugoslav counts to the register-based census of 2011. Contemporary Southeastern Europe 2(2): 159–175.
JOSIPOVIČ, D. (2016). On the dissolution of Yugoslavia. Treatises and Documents (typescript).
KAA, D. van De (1987). Europe’s second demographic tradition. Population Bulletin 42(1): 1–59.
KAA, D. van De (1999). Europe and its population: The long view. In D. van De KAA et al (eds.) European population (pp. 1–49). Springer Netherlands.
KNUTH, M. (2009). Path Shifting and Path Dependence: Labour Market Policy Reforms Under German Federalism. International Journal of Public Administration 32(12): 1048–1069.
LESTHAEGHE, R. J. (1983). A century of demographic and cultural change in Western Europe: An exploration of underlying dimensions. Population and development Review 9(3): 411-435.
LUKIĆ, V. (2015). Položaj starijih prisilnih migranata u Srbiji. Stanovništvo 53(1): 39–60.
MACURA, M. (1974). Prilozi teoriji i politici stanovništva – izbor članaka i rasprava. Beograd: Ekonomski institut.
MAGDALENIĆ, I. & VOJKOVIĆ, G. (2015). Promene u starosnom modelu rađanja u Srbiji i zemljama Evropske unije – komparativna analiza. Stanovništvo 53(2): 43–66.
MALAČIČ, J. (1985): Sodobno obnavljanje prebivalstva in delovne sile. Ljubljana: Državna založba Slovenije.
MARINKOVIĆ, D. & VRANJEŠ, R. (2013). Preliminarni rezultati popisa stanovništva Pepublike Crpske 2013. i njegova uporedivost sa prethodnim popisom iz 1991. godine. Demografija 10: 35–46.
MONSTAT (2016). Releases – Main demographic indicators (electronic resource). Podgorica: Statistical Office of Montenegro. http://www.monstat.org/cg/page.php?id=177&pageid=47
NEDIĆ, A. (2007). Rat bez rata. Tolisa: Grafolade Ugljara.
NIKITOVIĆ, V. (2013). Demografska budućnost Srbije na drugi način. Stanovništvo 51(2): 53–81.
O’TUATHAIL, G. & DAHLMAN, K. (2006). Has ethnic cleansing succeeded? Geographies of minority return and its meaning in Bosnia and Herzegovina. In M. Bufon et al. (eds.) The western Balkans – a European challenge: on the decennial of the Dayton peace agreement (pp. 349-366). Koper Capodistria: Annales.
PAASI, A. (1986). The institutionalization of regions: a theoretical framework for understanding the emergence of regions and the constitution of regional identity. Fennia 164(1): 105–146.
PETROVIĆ, R. (1987). Migracije u Jugoslaviji i etnički aspekt. Novi Beograd: Istraživačko-izdavački centar SSO Srbije.
PIKETTY, T. (2015). The economics of inequality. Cambridge (USA): Harvard University Press.
POBRIĆ, A. (2015). Fertility trends in Europe: fertility changes and recent characteristics in Bosnia and Herzegovina. Geografski pregled 36: 109–134.
RAŠEVIĆ, M. (1971). Determinante Fertiliteta u Jugoslaviji. Beograd: Centar za demografska istraživanja Instituta društvenih nauka.
RMSSO (2016). Natural Population Change, 2015. Statistical Review: Population and Social Statistics, 855. Skopje: Republic of Macedonia, State Statistical Office.
RSIS (2016a). Statistical Yearbook of Republic Srpska 2016, No 8. Banja Luka: Republic of Srpska – Institute of Statistics.
RSIS (2016b). Open letter, 15 July 2016 (electronic resource). Banja Luka: Republic of Srpska – Institute of Statistics. http://www.rzs.rs.ba/front/article/2076/?left_mi=None&add=None
SEKULIĆ, D., MASSEY, G. & HODSON, R. (2006). Ethnic intolerance and ethnic conflict in the dissolution of Yugoslavia. Ethnic and Racial Studies 29(5): 797–827.
SENTIĆ, M. (1963). Šema stalnih rejona za demografska istraživanja. Stanovništvo 1(2): 165–178.
SI-STAT (2016). Data portal – Population (electronic resource). Ljubljana: Statistical Office of the Republic of Slovenia. http://pxweb.stat.si/pxweb/Database/Demographics/Demographics.asp
SORS (2013). Migrations. Data by municipalities and cities. Census of popu-lation, households and dwellings, 2011, book 9. Belgrade: Statistical Office of the Republic of Serbia.
SORS (2016). Statistical databases (electronic resource). Belgrade: Statistical Office of the Republic of Serbia. http://webrzs.stat.gov.rs/WebSite/Public/PageView.aspx?pKey=162
STANDING, G. (2014). Precariat: the new dangerous class. New York: Bloomsberry.
STANTON, W. (2003). The Rapid Growth of Human Population 1750-2000. Brentwood: Multi-science Publishing Company.
SZS (1990). Statistički godišnjak 1989. Beograd: Savezni zavod za statistiku.
SZS (1991). Statistički godišnjak 1990. Beograd: Savezni zavod za statistiku.
SZS (1992). Knjige Popisa 1991. Metodološka objašnjenja, Beograd: Savezni zavod za statistiku.
ŠIRCELJ, M. & ILIĆ, M. (2004). Tablice umrljivosti prebivalstva 2000 – 2002. Statistične informacije 169, Prebivalstvo 3. Ljubljana: Statistični urad Republike Slovenije.
ŠIRCELJ, M. (1990). Rodnost jugoslovanskih žensk glede na njihovo aktivnost in socialno-poklicni položaj. Prikazi in študije 1 (pp. 13–19). Ljubljana: Statistični urad Republike Slovenije.
TABEAU, E. (2009). Conflict in numbers: Casualties of the 1990s Wars in the Former Yugoslavia (1991–1999). Belgrade: Helsinki Committee for Human Rights in Serbia.
ULSRS (1970). Uradni list SRS 32/1970. Ljubljana: Uradni List SR Slovenije.
UNHCR (2000). The Global Report 1999 (electronic resource). Geneva: UNHCR. http://www.unhcr.org/publications/fundraising/4a0d20356/global-report-1999.html
UNHCR (2016). Statistical Yearbooks 1994-2000 (electronic resource). Geneva: UNHCR. http://www.unhcr.org/statistical-yearbooks.html
VOGELNIK, D. (1965). Razvoj prebivalstva Slovenije zadnjih dvesto let z jugoslovanske in evropske perspektive. Ekonomski zbornik 7: 213–348.
World Bank (2016). World Development Indicators (electronic resource). New York: World Bank.
http://data.worldbank.org/data-catalog/world-development-indicators
WERTHEIMER-BALETIĆ, A. (1982). Demografija – stanovništvo i ekonomski razvitak. Zagreb: Informator.