Stanovništvo kao element regionalizacije Srbije

Glavni sadržaj članka

Gordana Vojković

Apstrakt

Regionalizacija je izuzetno složena i kontradiktorna materija, i istovremeno u uslovima ubrzanih promena u svetu poslednjih godina postaje veoma izazovna. Smatra se da je danas regionalizacija nezaobilazna strateška akcija usmeravanja razvojnih procesa u prostoru. Jedan od ciljeva regionalizacije je da se dovedu u sklad ekonomski, demografski i socijalni razvojni procesi. Nesklad tokova demografske tranzicije sa ekonomskim razvojem izazvao je u prostoru Srbije upečatljive promene i složene razvojne probleme, koji ukazuju da se u pristupu njenoj regionalizaciji dužna pažnja mora posvetiti demogeografskim pojavama i procesima.


Polazeći od toga ovaj rad je imao za cilj da identifikuje probleme regionalne diferencijacije geoprostora i odredi mesto i ulogu demogeografske regionalizacije u postupku naučnog poznavanja, prostornog diferenciranja i organizovanja geoprostora; postavi opštu definiciju regionalizma sa demogeografskog aspekta, u smislu teorijskog koncepta zasnovanog na empirijskim istraživanjima, kako bi se dobio naučni okvir za ispitivanje i funkcionalan pristup poznavanju savremenih problema razvoja i organizovanja stanovništva; opredeli se za principe i elemente, i ukaže na sadržaj, svrhu i ciljeve izdvajanja demogeografskih regiona, na način koji bi bio adekvatan planiranju regionalnog razvoja i uređenju geoprostora. Ovako postavljen cilj istraživanja zahtevao je da se ukupna problematika demogeografske regionalizacije postavi u jedan širi teorijski, ali i analitički kontekst, koji je definisan međuzavisnostima demogeografskog sa drugim regionalnim sistemima, kao i sa globalnim pitanjima regionalizma i puteva integracije.


Demogeografska regionalizacija izvedena je na osnovu brojnih istraživačkih nalaza i odgovarajućih empirijskih rezultata, sa idejom da posluži kao osnova za makroregionalizaciju, opštegeografsku ili administrativno-upravnu regionalizaciju, kao "podloga" za prostorno planiranje ili razvojnu politiku. Izvršena su globalna i posebna sagledavanja brojnih relevantnih komponenata regionalizacije, a povoljnu okolnost i značajan oslonac predstavljala su dosadašnja istraživanja: postojeća "Šema stalnih rejona za demografska istraživanja" i studija Geografskog instituta "Demografske osnove regionalizacije Srbije". Za razliku od demografskih regionalizacija, u radu se insistira na demogeografskom kao kompleksnijem pristupu, i konkretan doprinos ovog rada upravo se odnosi na definisanje osnovnih principa i elemenata regionalizacije u čijem se postupku delimitiranja regiona, pored demografskih, artikuliše i čitav splet geografskih, prirodnogegrafskih, antropogeo-grafskih, prostorno-ekonomskih i prostorno-funkcijskih veza i odnosa, pojava i procesa.


Mada to u samom radu nije prikazano, za potrebe istraživanja izvedena su rejoniranja različitih demografskih, prostorno-demografskih i demoekonomskih obeležja, koja su bila u funkciji i trebalo da pokažu u kojoj meri, u kom pravcu, prema kojim principima, i na koji način je moguće sprovesti demogeografsku regionalizaciju Srbije. Treba naglasiti da većina istraživanja na temu demografske regionalizacije ukazuje da je značaj pojedinih elemenata regionalizacije promenljiv i da je zavisan od regionalnog nivoa, kao i da preobražaj populacije tokom demografske tranzicije nameće potrebu za uvođenjem novih indikatora i elemenata regionalizacije. Uzimajući u obzir sve navedene elemente, prostorno-funkcijske veze i odnose, ostvarenu prostorno-demografsku strukturu Srbije i tendencije demografskih tokova, kao i prostornim planom izdvojene makroregionalne centre, utvrđujući homogenost demografskog razvoja različitih područja, ali i istražujući migracione tokove pod uticajem pull i push faktora tokom procesa industrijalizacije, urbanizacije i deagrarizacije, prezentirana je jedna moguća demogeografska regionalizacija Srbije. Izdvojeni regioni poseduju homogenost u smislu funkcijske povezanosti, jer svaki predstavlja područje koje je prostorno-funkcijski vezano za regionalni centar; i heterogenost strukture, jer svaki region predstavlja simbiozu urbanog, ruralnog i prelaznog tipa struktura, koje su proizvod diferenciranja razvojnih i demografskih procesa, i koje impliciraju odgovarajući demografski razvoj, dinamiku i sastav stanovništva.


Cilj ovog rada je bio da da teorijsko-metodološke okvire i jednu širu osnovu za integrisanje određenih prostornih jedinica u jedinstvene demogeografske regione Srbije, koji bi dalje bili u funkciji složenijih regionalnih istraživanja i regionalnog planiranja. Sve preko toga (posebno sa aspekta mikro ili makrorejoniranja) zahtevalo bi timski rad većeg broja stručnjaka, obiman statističko-analitički i istraživački posao, kao i dobro poznavanje raznovrsnih lokalnih prilika, istorijsko-geografskih i civilizacijskih zbivanja, koje često traže odstupanje od dosledne primene strogo formulisanih kriterija i merila za regionalizaciju. To znači da date predloge treba shvatiti kao jednu načelnu šemu, opšti okvir moguće demogeografske regionalizacije Srbije na osnovu među-uslovljenosti prirodnih i ekonomskih celina, njihove geografsko-saobraćajne i ekonomsko-gravitacijske povezanosti, razvojnih procesa i demografskih tokova. Svaki konkretan zahtev u budućoj praksi planiranja ili organizacije geoprostora iziskivao bi i konkretno definisanje ciljeva i principa regionalizacije.

Preuzimanja

Podaci o preuzimanju još uvek nisu dostupni.

Detalji članka

Kako citirati
Vojković, G. (2003). Stanovništvo kao element regionalizacije Srbije. Stanovništvo, 41(1-4), 7–42. https://doi.org/10.2298/STNV0304007V
Sekcija
Članci